Zemljovid - Vršac

Vršac (srp. Вршац, mađ.: Versec, Versecz, nje.: Werschetz, rum.: Vârşeţ, tur.: Virşac) je grad u autonomnoj pokrajini Vojvodini, u Republici Srbiji.

Grad Vršac, jedan od najstarijih banatskih gradova, nalazi se na jugoistočnom dijelu Panonske nizine, u podnožju Vršačkih planina. Leži sjeveroistočno od Beograda na 83. kilometru međunarodnog magistralnog puta prema Rumunjskoj, od koje je udaljen 14 km. Vršac odlikuje dobra povezanost s okolnim mjestima, kao i gradovima u ovom dijelu Vojvodine, i to kako cestovnim tako i željezničkim prometom. U samom Vršcu nalazi se željeznički granični prijelaz prema Rumunjskoj, a cestovni kod Vatina.

Vršac leži u samom podnožju Vršačkih planina. U njegovoj neposrednoj blizini nalaze se depresije Velikog i Malog rita, potočne doline, lesne zaravni, a na maloj udaljenosti nalazi se i Deliblatska pješčara, specifičan zemljopisni kompleks i jedno od najvećih pješčanih prostranstava u Europi.

Vršačke planine, na krajnjem jugoistoku Banata, zauzimaju površinu od oko 170 km². Imaju pretežno karakteristike brdsko-brežuljkastih predjela čiji središnji dio ima planinski karakter. Počinjući s brdima Kapela (252 m) i Kula (399 m) nad samim gradom, prostiru se na istoku sve do rječice Černe u Rumunjskoj, na sjevernoj strani okružene su Markovačkim potokom i Malim Ritom u koji se strmo spuštaju. S južne strane blago opadaju i završavaju dolinama potoka Mesića i Guzajne. U uzdužnom profilu, na pravcu istok-zapad nalaze se najveći vrhovi, među kojima dominira Gudurički vrh (641 m), ujedno i najviši vrh u Vojvodini. Južna i sjeverna podgorina ispresijecane su vododerinama i potočnim dolinama.

Klima je umjereno-kontinentalna, sa sljedećim obilježjima: duga i topla ljeta, nešto hladnije, a ponekad hladne i snježne zime, svježija i kraća proljeća, dok su jeseni duže i toplije. Posebnu specifičnost Vršcu daje košava. Najčešće puše u rano proljeće i kasnu jesen, odnosno u hladnijoj polovici godine. Brzina košave je promjenljiva i kreće se od 18 do 40 km na sat, a pojedini udari i do 140 i više km na sat. Osim košave puše i sjeverac i sjeverozapadni vjetar.

Vršački predio je prilično siromašan vodotokovima prirodnog porijekla. Jedina rijeka je Karaš, koji izvire u Rumunjskoj i protječe nedaleko od Vršca. Mesić, najveći od nekoliko potoka, izvire u brdima iznad istoimenog sela i protiče kroz sam grad. Na teritoriju južnog Banata izgrađena je od 18. stoljeća do danas, čitava mreža kanala za odvođenje atmosferskih i podzemnih voda. Najveći je kanal Dunav-Tisa-Dunav, koji prolazi na oko desetak kilometara od Vršca. U samom gradu je umjetno jezero koje je uređeno kao gradsko kupalište, a u blizini, u Velikom Ritu postoji ribnjak površine 906 hektara, poznat i kao stanište velikog broja vrsta barskih ptica i druge divljači.

U životinjskom svijetu Vršačkih planina ima srna, divljih svinja, zečeva, divljih mačaka, lisica, a u prolazu se zadržavaju i vukovi. Iz ptičjeg svijeta zastupljeni su: divlja patka i guska, divlji golub, jarebica, fazan, veliki i mali djetlić, kraguj, pupovac, a od grabljivica, jastreb, mišar, orao, sova i sokol. Na području Vršca žive: vjeverica, šumski puh, siva i crna vrana, gavran i mnoge druge vrste rijetkih ptica. Jedinstveno gnijezdo u Srbiji ima u Malom Ritu barska šljuka bekasina. Od zmija najzastupljenija je bjelouška, rjeđe šarka, a ima sljepića i smuka. Jedna vrsta zelenog guštera smatra se da je reritet u Vojvodini. U riječnim tokovima i u kanalima ima raznih vrsta riba: štuke, šarana, soma, kečige, karaša i sitne bijele ribe.

Biljni svijet je veoma raznolik. Najviše je trava od kojih poseban značaj ima kostrika. Na Vršačkim planinama rastu: smreka, crni bor, pavit, poljski i brdski brest, bukva, pitomi kesten, više vrsta hrasta, bijeli grab, više vrsta lipa, kupina, šipak, poljska ruža, divlja jabuka i kruška, bijeli i crveni glog, brekinja, oskoruša, rašljika (trn), divlja trešnja, ruj, klokočika, klen, mliječ, žesta, dren, svib, bršljan, kurika, pasrden, bijeli i crni jasen, obična kalina, crvena zova, veprina. Sve su to autohtone biljne vrste. Naknadno unesene drvenaste vrste su: bagrem, jasika, bijela i crna topola, vrba rakita, divlji kesten i razni četinari. Na Vršačkim planinama ima 1.024 vrsta drveća, šiblja i zeljastog bilja. Zna se za 22 biljne zajednice (fitocenoze) i to 10 stepsko-livadskih i 12 šumskih.

Općini Vršac pripadaju sela: Vatin, Mali Žam, Veliko Središte, Markovac, Mesić, Pavliš, Sočica, Jablanka, Vlajkovac, Ritiševo, Kuštilj, Uljma, Izbište, Vojvođinci, Potporanj, Straža, Malo Središte, Šušara, Orešac i Zagajca.